ŽIVOT S TINEJĐERICOM-epizoda 1.

Za početak ću malo predstaviti svoju kćer, koja mi je trenutno i najveća inspiracija.

Hana ima 15 godina. Tatu sam joj upoznala dok sam živjela u Zagrebu. Nismo se nikad vjenčali jer smo tad mislili kako je brak bez veze, kako nam ti „papiri“ ne trebaju i kako će nas ljubav držati zajedno, ili neće. Proveli smo skupa 6 godina, a onda se u miru i razišli.

Danas smo, vidi čuda, oboje u brakovima…:-).

Ako se pitate je li naš rastanak utjecao na Hanu, vjerojatno jeste, ali tu temu ostavljam za neku drugu priliku.

Hana je kao mala uvijek bila ekstremna u svemu. Popela bi se na svaki zidić, s 3 i pol godine vozila  na twisteru, jurila na bicikli, rolama, skejtu…dolazila kući s flasterima i ranama na koljenima i laktovima. Ništa je nije moglo omesti u njezinim avanturama. Koliko god se ja brinula, taj njezin adrenalinski, neustrašivi duh,  bio mi je užasno drag.

U školi je uvijek bila odlična, potpuno samostalna, odgovorna…. dijete za poželjeti…

A onda stiže PUBERTET!

Bicikl, role, skejt padaju u zaborav. Kreće  istraživanje make-upa, društvenih mreža, mog ormara, selfija itd. Ta faza mi i nije bila baš neka fora. Zapravo mi se nije sviđala uopće.
Kao da  neko novo biće živi pod mojim krovom….djevojčica s najmodernijim valovima u kosi koje je skinula s nekog tutorijala s YouTube-a, s profi izvučenim tušem oko očiju, s konturama na obrazima od bronzera koji je kupila od đeparca, i obrvama iscrtanim bolje nego ću ja ikad biti u stanju iscrtati svoje.
U meni je nastala neopisiva panika, koja je i dana u dan sve više rasla. Kao prava odgovorna majka, nešto sam morala poduzeti, a pojma nisam imala što. U glavi su mi se vrtila samo dva moguća scenarija.

Br.1: oduzimam joj šminku, sve pobacam, vičem, prijetim, dobivam živčani slom, ona odlazi u sobu i zalupi vratima, ja se osjećam loše, potajice plačem i mislim kako sam očajna majka, i sve to dok ona u svojoj sobi gleda najnoviji  YouTube tutorijal ..:-).

Br.2: govorim joj kako je njezina nova vještina šminkanja zapravo genijalna, kako bi i ja voljela znati napraviti konture s bronzerom, a vjerojatno bi mi i tuš dobro stajao kad bi me naučila tehniku….ona donosi svoju kozmetičku torbicu, šminka me, smijemo se, zabavljamo …ja izgledam kao da idem u maškare..:-)

Pogađate li koji sam scenarij izabrala???

Scenarij broj 2!!!

I  što se dogodilo?

Faza šminkanja je trajala možda još nekih mjesec dana, a onda joj je dosadila.
Potpuno je prestala s tim.

Nakon tog malog, uspješno riješenog izazova, kao da mi je svemir u ruke stavio priručnik za rukovanje buntovnom tinejđericom i za većinu budućih situacija.

Barem sam tada tako mislila….

Tatijana Livajić