BEZIMENA PRIČA

LIKOVI:

(H) – kći – 19 godina

(J) – sin – 13 godina

MJESTO RADNJE:

(U) – restoran s odličnim čevapima

H. – studentica – brucošica – slikarica – živi u studentskom domu.

Lijepa, zelenih očiju, britkog jezika.

Odjevena u široku vestu s rombovima, kupljenu u second hand shopu, traperice i pomalo blatne čizme koje svjedoče o uzbudljivom studentskom životu.

Kosa joj je neobuzdana griva, lješnjak – crvena, netom oprana, osušena na brzinu, nepočešljana.

Blijeda put, malo maskare, rumenilo na obrazima i neprimjetno sjajilo na punim usnama.

Kada je ozbiljna, H. izgleda tužno i sjetno.

Oći su joj snene i vlažne, kao da je plakala.

Kada se smije, osmijeh joj obasjava, obuzima, očarava.

 Širok i gromoglasan.

H. je doputovala za vikend doma.

Sretni smo jer je tu.

Sjedimo u restoranu (U), vani na terasi jer H. je pušačica.

Pada kiša i pomalo je hladno.

To nam ne smeta.

Kada se H. smije, i J. se smije, gleda je s obožavanjem.

Pijemo pivo, kolu i jedemo čevape.

Savršen dan.

Pitam H. je li sretna?

S komadom mirisne lepinje i pivom u ruci mi odgovara :

 “ Zapravo osjećam se kao lik iz serije.

Znaš ono kad serija ima više sezona, puno sezona.

Pa lik kojeg voliš kroz sve te sezone mijenja se i raste.

E pa ja sam ti taj lik.

Sretna sam.

Mama i ti si taj lik” …..

Nastavlja s čevapima.

J. se smije.

Tatijana Livajić